Dnevnik jedne ljubavi #1

Knjiga Prva

Gdje da počnem?

Od toga da je to bilo poprilično dinamično drugo stanje, prepuno raznoraznih događaja i raznoraznih aktivnosti, do toga da je to drugo stanje urodilo jednim oduvijek jednostavnim, laganim, easy-going likom, oduvijek zrelim i ozbiljnim dječakom. Mojim dječakom.

Moje prvo.

Svi vi koji imate vaše prvo dobro znate na što točno mislim i kakav je to osjećaj.

Jednostavno neponovljiv.

Sudbina je tako htjela da nam je, na počecima onog najljepšeg razdoblja dječjeg odrastanja, kada kreće prava zaljubljenost, Glava obitelji iz našeg doma više izbivao nego bivao. Tako smo Moj Kralj i ja imali svo vrijeme svijeta samo za sebe.

Danas zaboravlja sve svoje brige i probleme čim sjedne na svoj biciklić, onaj bez pedala i jedri njime na putu do vrtića. U dućanu sam shvati da je neka igračka sranje, kad je bolestan podsjeti svoje odgovorne roditelje da mu trebamo dati lijek, beskonačno dugo mantra po stanu kako želi pospremati igračke, istovremeno ih ne pospremajući, voli jesti kuhano i zdravo, radi s tatom smutije, pomaže u održavanju kućanstva, što redom što neredom… Čokolada mu baš i nije nešto, bomboni su njegovo mito. No ovaj bombončić rado cucla i slaninicu, babine uštipke i svu ostalu pravu hranu.

Majka priroda me zakinula dobrim pamćenjem, ali ipak postoje neki trenuci koje bih čak i ja teško mogla zaboraviti. Kao na primjer kada sam jednog popodneva, umorna, poslije posla, s drugim u trbuhu, na njegovo traženje da se igamo doba dan, ja zatražila svoje dvo-skoro-trogodišnje dijete 10 minuta odmora. Na trenutak je promislio i ostavio me na miru.

Pa i ne baš na miru. Ostavio me – u čudu. Stanje čuda prekinuo je nakon nekoliko trenutaka pitanjem jesam li se umolila, zapravo suprotno misleć.

Iznenađujuć je taj njegov osjećaj za filing.

Shares 80

2 Comments

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *