Dnevnik jedne ljubavi #2

Knjiga Druga

Ljeta su nam bila obilježena duuuugim boravkom u meni drugom najdražem gradu, gradu u kojem smo na neki način nekad i živjeli, gradu ispod brda, gradu na ušću jedne rijeke, gradu s Plažom, gradu kojem je izgrađen tunel iz ničeg u ništa…

Izdvajam zato ljetne hitove.

Cijeloga je ljeta gospodnjega prvoga plivao i ronio. U naručju je galopirao nogicama čim bi vidio da se približavamo moru. Bio je uvjerljivo najmlađi kupač i guštao je do besvijesti. Upravo su ovo bili rijetki (gotovo jedini) trenuci kad si od njega mogao izmamiti osmijeh. U većini drugih situacija bila je to znanstvena fantastika.

Ljeta gospodnjega drugoga volio je tenjače (vjetrenjače) koje daju tuju (struju). Raspravljali smo da se vino radi od grožđa, krava da daje jaje, a koka mlijeko. Ovaj, obrnuto. To bih uvijek ja nekako pobrkala.

Ljeta gospodnjega trećega pričali smo o ravnoteži, što je i kako ju sve možemo postići. A prošloga je ljeta, nakon što je odslušao razgovor društva o prijatelju koji je rasturao matematiku, zaključio je da je matematika – aaaa nešto zajebano. 🙂

Sva ova ljeta, duga i topla, uživao je baš kao … svoj na svome. Vodenjak. Moj frend, moj kompić, moj prijatelj, moj najbolji prijatelj. Kaže da ćemo se on i ja vjenčat. Hmmm… pitam se kako je uspio pobrkat!?

Njegova najupečatljivija osobina, zbog koje jako često nismo svjesni koliko je zapravo mali, je jasan govor i bogat rječnik koji nadopunjuje svojim sasvim logičnim izmišljotinama tipa – odbližiti od stola, razgustiti smjesu, upaliti mrak…

I tako… Mogao bi ovaj tekst još rasti i rasti i sigurno će mi već danas biti žao što baš to i to i to nisam napisala, ali nekad ipak mora doći kraj.

A još nisam ni rekla kako se zove! Tvrtko. Sa samo jednim O.

Moj Kralj.

And than this one time, at band camp…

Shares 55

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.