Kraljevna Zima

Jednom davno, u jednome malenome gradiću blizu Podvinja, živješe Žena i Muž. Imaše i mačka Mačka. Živješe oni tako sretno u troje kad jednoga dana osjetiše prazninu u srcima. Shvatiše da im nedostaje začin života te odlučiše napraviti plod svoje ljubavi. Na Mačkovu prepast, dobre vile jedva su dočekale taj dan.

Proletješe i tih devet dugih mjeseci i svijet ugledaše prekrasna djevojčica. Sitna poput jednorogova roga, očiju plavih poput bistrog potoka, i jezika, dugačkog do vrha nosa. Nadjenuše joj ime Morana.

Bolnički dvori orili su njezinim gromkim glasom, glasom najglasnijim od svih glasova.

Rasla je uvijek sretna, što je pokazivala beljenjem svoga jezika svima i svemu. Znala je oduvijek da se za ljepotu treba potruditi, stoga je iskorištavala česte prilike da se pogleda u ogledalo, podraga po glavi, namjesti neukrotive kose… istovremeno pazeći da svi budno prate njene pokrete. Maltretira Mačka, koji ju, unatoč svemu, rado ima kraj sebe kada Kraljevna utone u dubok san. Nakon sebe, najviše voli onu s kojom provodi svoje vedre dane, i uporno ju zove Tata.

I stalno gubi tu jednu cipelicu potajno iščekujući svoga kraljevića na bijelom sobu.

Čiča miča, još dugo nek traje ova priča!

Shares 54

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *