Raspust na godišnjem

Raspust na godišnjem

Zaputili se mi na kratki GO u uvijek nam dragi Omiš, obraćam se ja mužu govoreći o odgojnoj mjeri djece – raspust. Neka idu spavat kad hoće, brigemese. Uvijek drame oko spavanja, e pa eto vam sloboda pa plandujte.

Nesputani granicama zvanima ngaaa (po Vilijevom), aka spavanje, jednu smo se večer odlučili spustit do grada na piće. Mi s našom dvojicom i prijatelji s njihovom malom. Dok smo se svi skupa ispospremali, već je u tili čas došlo 11 sati. Baš pravo vrijeme za izlazak s djecom… ono, nije prevruće, štandovi s kineskim pizdarijama više ne rade, nema gužve… Milina.

Tata kaže da je ranije izlazio dok je bio dečko, al dobro. Treba djeci pokazat put.

Naravno da s tako malom djecom popit piće na miru nije moguće pa je onda rješenje uvijek nečije dežurstvo oko njih. Aktivni (i maleni) kakvi jesu, lako zapnu za oko. Tako i tom paru kraj kojeg sam se našla prilikom bdijenja nad Vilijem.

Gospođo? Koliko je star ako se smije znat?

Raspituje se za njezinu Diku pa će majka na to ponosno – dvije godine i 4 mjeseca.

U tom silnom naletu ponosa, gospođa majka, s čašom piva u ruci i netom ugašenom cigaretom, nije shvatila da je razlog njihova pitanja doba dana tj. noći, a ne Dikina kilaža.

I onda su nastavili s daljnjim iskazom interesa – jesu li živi u ovo vrijeme … Reko, jesu … Kao što vidite iz priloženog … Da, da, ha ha. Jel vi to inače tako? Itd. Itd. Pitanja redom puna čuđenja, gotovo na pragu bojazni. Imaju ljudi svoju djecu, sličnog godišta pa ih interesira, onako, za usporedbu.

Sve 5. Volim i ja pomalo ćakulat pa sam im lijepo objasnila kako stvari stoje; da djeca kod kuće idu spavat do najkasnije 9 jerbo ih nakon toga više ne mogu gledat, a sad smo na raspustu. I onda sam im još ispričala i onaj dio s raspustom. Onda su oni malo o sebi i kako sam osjetila da slijedi neugodna šutnja, a i da prekinem taj child-about small talk, pozvala sam Vilija da odemo do našeg stola napuniti mami praznu čašu. A ni cigarete nisam imala sa sobom.

Eto tako se nedužni roditelj nađe na promatračnici. Nemam, doduše, ništa protiv jer me za tuđa mišljenja po tom pitanju najlaganije zaboli.

Više muči šta će mi mama i tata reć što sam pila i pušila. :/

Shares 17

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.