Što reći? Koju posluku porati? Kome?

Što reći? Koju posluku porati? Kome?

Hello!! Long time no see!

Di da počnem!?

Nnndakleee… u kupaonici.

Neaš vremena za uvod. Pucam.

Hop in!

Osim što nam je kada zaštopana sama po sebi, osim što sam ja još ostavila busen svojih dlačurina od pranja kose, osim svega toga, on se i tuširao. Bogu hvala, ništa neobično.

Kada je btw bila čista. To je bilo malo neobično. Ja sam ju dan prije ribala. I to je bilo malo neobično.

I? šta se desilo? Nešto neobično?

Naravno, idem ja navečer prat zube (zapravo to nije baš tako naravno, to je neobično) i ugledam taj horor u kadi. Osim ostataka sapunice još pritom i njegove dlake. S tijela. (op.a. možda će se u ovom tekstu prilog pritom često koristiti, a i možda besmisleno, tako Tvrtko kaže, pa stoga).

No krasno. Dakle dlake. Kada. Horor.

U maniri ispravne supruge te nakon godina življenja i rastanja s jednim te istim bićem, tjeranja neke pravde koja to uopće nije bila, a i iz vrlo praktičnih razloga, uzela sam tuš i ne zamjerajući mu ni trenutka isprala sve. Znam da nije bilo namjerno. I još sam pritom odlučila da ne budem đubre do kraja i svoje odvratne dlake takođe bacila u wc.

Wow.

Baš si mislim kakva sam ja divna žena. A tek kućanica. Mnogima bih mogla poslužiti za primjer.

Mnoge bi se mogle ugledati u mene, kada s veseljem pripremam naš tradicionalni nedjeljni objed, specijalitet dana, jaja na oko (ili bilo na kako jaja) i blitvu na lešo. Mmmm.

Ili naprimjer dok mrtvo hladno, u strasnoj borbi oči u oči s najvećom čistunkom koju poznajem, guram smoki pod vlastiti kauč samo da ga ne moram ić bacat.

Isto tako, mnoge bi se mogle ugledat u mene i dok vlastitim gostima nudim da se smjeste gdje si nađu mjesta ili da si sami razrgnu. Pospremanje u mojoj kući nikad nikome nije bilo zabranjeno, božemesačuvaj.

No, da se vratim na dlake i kadu. Takve snažne priče bitno je izgurat do kraja. Zato sam u maniri ispravne supruge i osobe, nastavila totalno produhovljenim putem te odlučila njemu niti ne spomenuti ovaj incident. To on uvijek želi od mene. Tako sam odlučila postupiti. Ono, ljubav, odrastanje, prihvaćanje, giving&šering, just do it, itd.

Manje je sad bitno što cijeli ovaj hvalospjev o meni počiva upravo na tom zavjetu šutnje. Budimo realni, kad-tad bi se već ta moja plemenitost prolomila iz mene. Kad sam već tako otvorena, dragi, ja sam uklonila posljedicu, na tebi je da rješavaš uzrok. Čišćenje sifona, okej?

Eto. To bi bilo to, a da nikako o (hešteg daniel popopvić) ne, ne ne, ne ne, ne…  ostanemo bez pozitivne poruke, mudre misli i slične stvari….

Kaj se iz ovoga svega može izvući… Ekipa draga, svaki poklopac (pa i ovakav ruzinav) nađe svoj lonac! Bitno je očima nevidljivo! Ne, zajebavam se. O nevidljivome nekom drugom prilikom.

Bitno je samo potrefit veličinu! Lonac – poklopac. Both ways.

eks-o eks-o

Shares 15