Koliko god je prvi bio dijete za poželjeti, ali u baš svakom mogućem pogledu (visoka ljestvica), toliko nam je drugi, jednako visokom ljestvicom, ali u drugom smjeru uspio izbrusiti, istanjiti, kako god to već shvaćate – živce. Bogu hvala da jedino mijena stalna jest pa je tako i to prestalo. Dobro sad baš prestalo… razrijedilo….
Continue Reading
Stvarno, kako znati da si na pravom putu? Ili korak prije – znamo li uopće kamo idemo? Jesmo li usmjereni, jesmo li prisutni, imamo li cilj? Znam li kamo idem? Ne znam! Znam samo da idem. Znam da je put dugačak, pun zavoja, strmina i nizina, znam da je čar u putovanju. Mene, na primjer,…
Continue Reading
Nekim neobičnim spletom okolnosti, odnosno baš zato što je tako trebalo biti, uplela sam se u mrežu učenja o mindfulnessu, geštaltu, pozitivnoj psihologiji, kvantnoj medicini i ostalim filozofijama. Paralelno s tim sve sam se intenzivnije družila s ljudima s ozbiljnim i šugavim životnim problemima. Paralelno s tim našlo se ponešto govana i oko mene, pa…
Continue Reading
Jedna mala obitelj angažirala me za fotografiranje krštenja njihove prve djevojčice. Svojim su gostima organizirali doručak u poznatom zagrebačkom restoranu V Starem Melinu pa smo imali lijepi ambijent za fotografiranje uvodne atmosfere. I premda ne volim raditi pozirane fotke, premda ni klijenti koji su me odabrali ne žele takve fotke, krštenja su jednostavno događaji gdje…
Continue Reading
Došla sam po njega u školu, bio je petak. Vjetroviti i sunčani petak Osmog marta. Život je bio lijep, prepun čuda. Njih trojica su se igrali na školskom dvorištu. Jedan od njih je nešto super napravio, a drugi je nešto super našao – to ih je učinilo sretnima. Nijedan od dvojice dječaka koji su…
Continue Reading
Ne znam kako kod vas, al kod mene je – kad god smo bilo gdje, odlazak kući gotovo uvijek uzrokuje dramu ili makar natezanje ajde, ajde. Bili smo već 3h na rođendanu, ali kako nikad nije dosta, tako se T i ovaj put počeo kreveljit, bacakat, udarat me i sl. Nije to dugo trajalo i…
Continue ReadingKoliko me je već puta moj Glavonja iznenadio svojim ljubavnim pismima i nevjerojatnim porukama, koliko sam već puta ostala osupnuta njegovom empatijom… Čuvam ih sve, čine naše obiteljsku arhivu. Ova zagonetka jedna je od zadnjih poruka koje sam dobila, imao je nepunih 7 godina. Hvala ti mali moj što me hraniš. I ja tebe. Najviše….
Continue Reading
Na zimu 2019. dobro sam se osjećala sa sobom pa mi je i skijanje 2019. bilo jedno od najluđih događaja u životu. Ludo dobrih. Ludo nevjerojatnih. Netom nakon što smo se ujutro pred polazak, u zadnji čas, sjetili da (osim enormnih količina hrane i toalet papira) treba uzeti i dokumente, shvatili smo, sasvim slučajno, da…
Continue Reading
Jednom trebaš nešto (medicinski) provjeriti pa uvališ svoj nos u njegovu guzicu. Učiniš to dubinski, bez predrasuda, a potom se, odmičući, osvijestiš što si upravo napravila. Shvatiš da ti je gadljiva samo pomisao na to, ali ne i sam taj čin. Ne na toj guzici. Zapitaš se kako je to uopće moguće. Posramljeni smiješak stvara…
Continue Reading
Pretpostavljam da ću se narednih par dana osjećati jadno, najniže jadno, kao najmanje govno na ovome svijetu. Dolazi mi što sam napravila, i s čim ću sada morati živjeti. Jedno je to od iskustava koje te valjda čini mudrim. Da ne radiš takve greške više. Ovo mi je škola. I sama sam ju birala. Šteta…
Continue Reading