Iako sam davno napisala jedan komičan blog baš ovakvoga naslova, život mi je u međuvremenu ponudio još niz ovakvih situacija, a ja se divim samoj sebi kako sam i dalje tako loš učenik!?
Očekuj neočekivano, ispisano drugi put.
U nama je uvijek čučala ideja o troje djece, premda je nakon Vilija ta ideja naglo izblijedjela. No, vrijeme zaliječi sve rane, a stare stvari iznova izrone. Treće dijete? Možda bih jednog dana više žalila što se nisam usudila, razmišljala sam.
Iz svoje zone ugode zamišljali smo bajkovitu idilu peteročlane obitelji, dva starija brata i mala beba o kojoj se brinu, kuća puna smijeha i veselja. A onda ju pustili da bude kako bude.
Tih sam dana bila potpuno okupirana pitanjima karijere, donosila velike poslovne odluke i kovala neustrašive planove. I baš tada, baš u tom naletu poslovnog zanosa, kao i obično u ne-pravom trenutku, život mi je ponudio besplatno školovanje o prioritetima.
Tek što sam se, nakon duge borbe sa samom sobom, uspjela odraziti od vlastitih unutarnjih strahova i bezuvjetno pustiti svoja kreativna krila, svemir je rekao – nećeš još.
Bila je nedjelja, druga u svibnju. Potvrdila sam svoje svježe sumnje. Na Majčin dan otkrila sam da me čeka još jedna plemenita misija biti nečija Majka.
Nađena u rascjepu istovremeno ostvarenih svih mojih želja, pitala sam se KAKO baš sad TO? i bujicu misli pokušavala preusmjeriti u potpuno drugi film.
Otpušteni obiteljski snovi neočekivano su postali stvarnost, a idilične bajke zamijenila je simpatična Pandora, naglo i bezobzirno nas prizemljivši svojom kutijom sjećanja o višegodišnjem zarobljeništvu, neprospavanim noćima, posranim pelenama, dohranama, i najvećoj traumi koje se još uvijek nismo riješili – plača, plača, plača, plača, plača, plača.
Bože, je li nam u ovim godinama ova robija usitinu trebala!?
Ma nema veze, htjeli smo, a uostalom nikad nije pravi trenutak za sve! Ovaj put će stvari ionako biti potpuno drugačije. Sasvim je logično da napokon bude curica, jer… i to baš želim, a i što drugo može!?
Sve mi je išlo u prilog, pa čak je i kineski kalendar (koji nikad ne griješi) predvidio curicu! Siječanjski termin (nekoliko dana razlike od mog rođendana) govorio mi je da mi na novu životnu školicu dolazi jedna JA, da mi svojom jaračkom tvrdoglavošću oguli moj jarački ego do kraja. Juhu, spremna sam na tu žrtvu!!!
Kad smo se malo oporavili od prvotnog šoka, objavili smo dečkima novu vijest – bili su presretni. Posebno Tvrtko. Ozbiljno mi je objasnio da beba jede sve što ja jedem i da obavezno moram prestati piti pivo i pušiti. Uz zabrinuto pitanje – hoćeš li to moći? Ma naravno, srce moje. Svi smo se veselili curici.
Naša sekica.
Odavno sam imala i ime spremno. Zamišljala sam kako odrasta uz svoja dva starija brata, kako ih gleda velikim očima, a oni ju čuvaju i vode svojim putevima. Zamišljala sam kako ćaću vrti oko malog prsta, razoružava jednim pogledom. Zamišljala sam kako njezino nježno srce stvara topli, mekani jastučić našoj obitelji.
Vratila sam se s mora na redoviti pregled. Doktor me pitao hoćemo li otkrivati spol, ja sam sjajnih i sigurnih očiju odgovorila potvrdno.
I dok je on u miru studiozno proučavao moju utrobu, slušala sam opuštajuću muziku i blejala zahvalno u strop razmišljajući koja sam sretnica, kako sam u svemu vezano za začeće, trudnoću itd. glatko i bezbrižno prolazila. Kako sam htjela, tako je i bilo.
Okrenuo je ekran prema meni, pitao me što vidim. Poza je bila s boka, trup i nogice položeni u obliku slova V. Iz sredine je nešto ogrmono prkosilo gravitaciji, stajalo visoko i uspravno.
Zamračila sam.
Moja je kraljica imala MUDA!? ĆUNU!? ONU STVAR!?!?
Samo jedan jedini tanki trenutak bio je dovoljan da se onaj silan osjećaj zahvalnosti naprasno rasprši u tisuću komadića. Prokleta glavo čovječja!?
Zašto? Kako? Pa zar nije da se meni ispunjavaju sve moje želje i da sve uvijek bude onako kako ja želim!? Ne vjerujem!?!?
Svjesna svijeta u kakvom živimo, drama koje žene proživljavaju, svjesna svoje nezahvalnosti, u meni je gorilo.
Ma nema veze, mama, bitno da je živ i zdrav, reklo mi je moje slobodno i osviješteno 7godišnje dijete. Naravno. Dijete je dijete, svako donosi sreću i blagostanje.
Ma dečki su ti puno jednostavniji. Svakako. Imam jednog koji ujutro ni ne stigne otvoriti oči, a već krikne i viče LJUT SAM.
Ma bit ćeš njihova kraljica…
I tako dalje… Sve moguće utjehe. Ali niti sam se htjela utješiti niti mi je išta zvučalo utješno. Vidjela sam samo prazninu za koju ćemo biti zakinuti.
Taj dan sam svjesno puštala buktinju, puštala da vrišti, urla, plače, zavija, razbija. Da se demoni ega ispucaju. Da se šok prožvače pa ispljune. Da oluja raspuše sve misli i zamisli pa utiša glavu.
Jer rozu kućicu od snova, srušenu iz temelja, sada treba ponovo izgraditi. Da stoji. Čvrsto i uspravno.
Prespavala sam i vratila se na tračnice normale.
Sljedeće sam jutro, ispijajući kavicu imala neobičan susret s pužem golaćem. Otvorila sam prozor i tamo me čekao. Istrenirana za neočekivane situacije, prihvatila sam igru…
… a kasnije i našla neku svoju simboliku:
“Postojanost, opreznost, strpljivost, svjesnost, stabilnost, upornost, zaštita – sve su ovo osobine koje se pripisuju puževima. Puž je i moćan simbol kako ženske tako i muške energije. U njemu pronalazimo savršen balans jina i janga, on nas uči da u svakoj ženi postoji jedan mali muškarac (DOSLOVNO!!!), i obrnuto. Poziva da nas spremno prihvatimo i prigrlimo sve dijelove svoje osobnosti i da se pametno “služimo” njima.
Ugledajte se na puža i počnite cijeniti svoju posebnost i jedinstvenost u svakom trenutku. Zadajte sebi velike ciljeve i spremno krenite u postizanje istih, korak po korak!”
Eto tako. Velike ciljeve sam si već zadala, a sada spremno krećem, korak po korak. Trenutno sam na pola puta da postanem majka trojice dječaka. Nešto toliko posebno da nikad nisam zamišljala, s čime se nikad nisam poistovjećivala.
Život je zaista maštovit scenarist, ja se učim prihvaćati ga da me vodi putem mudrijim nego što bih sama izabrala.
Samo nek trudnoća završi dobro kao što je i započela pa ćemo punim plućima uživati nesavršeno savršeni kaos zvan ‘Život s četiri muškarca‘.
Bogu hvala, dečki su tako puno jednostavniji, a i bit ću njihova kraljica.
Snajke, budite mi dobre!!! <3
Pitanje za diskusiju – kakve su vas neočekivane situacije zadesile i kako ste se nosili s njima? Veselim se vašim pričama! 🙂
P.S. Presmiješan blog s početka ove priče pročitajte: http://donkeyhaaw.blogspot.com/2013/04/ocekuj-neocekivano.html
Možda bi ti se svidjelo: https://ma-magare.com/kako-znati-da-si-na-pravom-putu-magarac/