Blog

Zaputili se mi na kratki GO u uvijek nam dragi Omiš, obraćam se ja mužu govoreći o odgojnoj mjeri djece – raspust. Neka idu spavat kad hoće, brigemese. Uvijek drame oko spavanja, e pa eto vam sloboda pa plandujte. Nesputani granicama zvanima ngaaa (po Vilijevom), aka spavanje, jednu smo se večer odlučili spustit do grada…

O divne li i bujne empatije hrvatskog naroda (čitaj – fejzbuk populacije) nad sudbinom naših vrlih nogometaša koji su krvarili i dali život tamo u daljini, na terenu? Oni, jedini naš ponos i uzdanca… Da se razumijemo, pokazali se jesu. Najmanje se od njih očekivalo, a zaplesali su na pragu nekakvog rezultata, barem prolaska skupine….