#boymomdiarrhy: Ja dijete

Ponekad se upletem u vrlo zapetljanu mrežu misli… kad se duboko susretnem s njihovim pogledom, toliko duboko da mi gotovo dođe da skrenem pogled. 

Obraćaju mi se, oslovljavaju s mama. Pitanja su različita, a isto je uvijek – mama. Mama. Mama. Odzvanja mama. Zamišljam nešto puno odgovornosti, strepnje, ozbiljnosti. 

Gledam ih onako malene, nevine. Gledam taj duboki pogled mama. Ulazim u njihovu kožu, zamišljam KOGA oni to gledaju. Mama je biće najmilije. Mama koja sve zna. Velika mama. Odrasla mama. Mama hrabra. Super junakinja. Želim biti kao mama mama. Utočište mama. Utjeha. Čuva me mama. Sigurna luka mama.

…

Bože zar sam to sve JA? Kada i kako se to desilo? (I zašto!?)

Usred noći se znam probuditi, u polusvjesnom bunilu gledam gdje sam, shvaćam tko je oko mene. I kao da izlazim iz vlastitog tijela i pitam se izvana – ti si MAMA? Ti si nečija ŽENA? Ti si majka troje djece? Ti si odrasla?  

Pitam se je li itko od nas uopće “odrastao” i pitam se što uopće znači biti odrastao? Ne bacati se po podu kad nam nešto ne ide od ruke? Teoretski, što je uopće i loše u tome!?

Sve sam više uvjerena da je ono “nesvjesno” dijete, ono koje me gleda i propitkuje usred noći, jedino naše pravo biće. Kasnije nas uče kako stvoriti svoje maske i ostvariti uspješnu glumačku karijeru. Pa kako je koji dio ove velebne predstave u tijeku, tako uloga stupa na scenu. Netko se jako udubi u ulogu Odraslog toliko da na sebe navuče sve brige svijeta. Netko kroz život prolazi lagodnije. Netko samo misli da je odrastao.

Čuvam taj pogled, smješkajući se ironiji života, pitajući se kada će shvatiti. Da sam uplašenija od njih. Da sam nesigurnija od njih. Da sam još veće i razmaženije derište od njih. Da sam loša glumica Odrasle i da moje unutarnje dijete vrišti punim srcem, tu, blizu, odmah ispod. 

#boymomdiarrhy bi trebao biti naš obiteljski dnevnik iz perspektive mame trojice dječaka i žene jednog muža. 🙃 Nikad nisam imala problem sa započinjanjem, ali ustrajanje mi je uvijek bilo izazovno. Poželite mi sreću!