Nekim neobičnim spletom okolnosti, odnosno baš zato što je tako trebalo biti, uplela sam se u mrežu učenja o mindfulnessu, geštaltu, pozitivnoj psihologiji, kvantnoj medicini i ostalim filozofijama.
Paralelno s tim sve sam se intenzivnije družila s ljudima s ozbiljnim i šugavim životnim problemima. Paralelno s tim našlo se ponešto govana i oko mene, pa sam se, Bogu hvala, uplela u svoju mrežu sjebanosti, svjesnosti poremećaja ličnosti, kancerogenih uvjerenja, kroničnog nezadovoljstva, življenja u sutra i preživljavanja danas. Mogu samo reći – pakao.
Danas nemam riječi kojima bih opisala svoju zahvalnost za sva govna koja sam nakupljala i čistila, za svaki pad, za svaki udarac. Put prema gore slađi je kad ideš od dna.
Puno sam razmišljala o stvarima koje mi se dešavaju, pokušavala shvatiti kako i zašto, divila se i čudila zapletima i raspletima, slagala kockicu po kockicu.
Jedna od najdragocjenijih stvari koje sam shvatila je vrijednost sadašnjeg trenutka, jedinog istinitog i jedinog stvarnog. Nažalost, obezvrijeđenog jer nam je suviše i lako dostupan, zanemarivanog jer ne izaziva pretjeranu čežnju u nama.
U trenutku kad shvatiš to, kada se svedeš na osnovne ljudske potrebe i osjećaje, kada svjesno doživiš tu najsitniju česticu tvog života obuzme te sreća, najdublja zahvalnost, leptirići, energija, talasi. Elevated emotions (volim ovaj pojam! 🙂 ).
Dragi moji, obiteljska dokufotografija vam je upravo to. Čisti mindfulness na (vi)djelu.
To je mindfulness za mene jer sam tijekom sessiona potpuno fokusirana na vas i vaš trenutak, živim vas, pratim vašu priču, očekujem vaše reakcije.
Obiteljska dokufotografija je mindfulness za vas jer vam dajem novi pogled na same sebe, otkrivam vam ono što možda ne vidite, odvlačim vas korak unatrag kako biste vidjeli široku sliku, kako biste doživjeli sebe i svoj trenutak.
Uvijek, baš uvijek nastojim naći istu priču o gorko slatkim okusima (obiteljskog) života. Ta ista priča svaki je put na drugačiji, samo sebi svojstven način ispričana.
Toj čaroliji idem, to pokazujem.
Mama koja dovršava ručak i tata koji sprema dijete za jelo…
… ili usporeni jutarnji trenuci…
To smo sve mi, naš život, naše bogatstvo. Ništa fensi, ništa planirano, ništa neuobičajeno, a tako bitno, tako jedino, tako stvarno.
Osjetite li tu čaroliju, prepoznajete li sebe?
Rado vam ispričam i vašu priču, kad biste si samo pružili šansu… jer koliko se prepustite, toliko dobivate zauzvrat.
Tu sam za sva pitanja… http://ma-magare.com/kontakt/
Ivana