Jednom trebaš nešto (medicinski) provjeriti pa uvališ svoj nos u njegovu guzicu. Učiniš to dubinski, bez predrasuda, a potom se, odmičući, osvijestiš što si upravo napravila. Shvatiš da ti je gadljiva samo pomisao na to, ali ne i sam taj čin. Ne na toj guzici. Zapitaš se kako je to uopće moguće. Posramljeni smiješak stvara ti se na licu.
Drugi put sumnjaš na gliste pa širiš njegovu guzicu i lijepiš selotejp, stisneš dobro i tapkaš. Ne smeta ti.
Treći put, na primjer, odmaraš na plaži, a on uvali svoju golu guzicu u tvoju facu, nevino i bez predumišljaja. Smjesti se udobno. A tebi to i dalje ne smeta. Dapače, toplo ti je baš tamo gdje je ta guzica – oko srca.
I tako u beskonačan krug.
Ako to nije ljubav i guzica, ja stvarno ne znam što je.
#bezuvjetno
Otkrila sam travku u šipražju
Otkrila sam sebe u metežu
Otkrila sam lice i suzicu
Otkrila sam ljubav i guzicu…