Jedna mala obitelj angažirala me za fotografiranje krštenja njihove prve djevojčice. Svojim su gostima organizirali doručak u poznatom zagrebačkom restoranu V Starem Melinu pa smo imali lijepi ambijent za fotografiranje uvodne atmosfere.
I premda ne volim raditi pozirane fotke, premda ni klijenti koji su me odabrali ne žele takve fotke, krštenja su jednostavno događaji gdje se očekuje da ćemo se svi posložiti, nasmiješti i napraviti fotku. Jesam rekla gdje SE očekuje? Krivo sam se izrazila – gdje bake, djedovi, tetke, strine, kume, ujne i ostala pripadajuća rodbina to očekuje.
Krštenja su prigode koje uspiju okupiti širu obitelj, kad su svi veseli, lijepi i raspoloženi pa nemam problem prilagoditi se, okinuti par puta da svi budu zadovolj(e)ni. Točka.
A onda se ponekad dese biseri poput ove fotografije, u kojoj naprosto uživam – i koja se može promatrati kroz niz slojeva.
Ovo je bio trenutak u kojem su roditelji željeli namjestiti svoju slatku djevojčicu s frčkicama u krilo, između njih dvoje kako i priliči, svi bi se nasmiješili i pogledali u mene, a ja bih zabilježila klasično idiličan, stacionaran portret sretne obitelji.
Zamišljate? Super. Idilično, ali pomalo dosadnjikavo, bez duha.
A život s djecom nije niti dosadan, niti mu, Bogu hvala, nedostaje duha.
Osobno obožavam dječje društvo. Očarana sam njihovom slobodom, neopterećenošću. Obožavam njihovu energiju, njihovu pobunu, snagu i vjeru da mogu sve što hoće. Uživam promatrati i poistovjećivati se i s roditeljima, vježbati strpljenje, mir i ostale sposobnosti nužne za preživljavanje.
U svakom slučaju – kada mi život ponudi ovakvu situacija, ja ju prigrlim najjače što mogu. Toliko jako da mi činjenica što je fotka van fokusa samo pojačava osjećaj.
Nakon što sam rekla roditeljima da ju puste i da ćemo pričekati koji trenutak, djevojčica se isti čas smirila (gle čuda!?), zaboravila na sve, veselo nastavila s istraživanjem klupe i ostalih svjetskih čuda, a ja sam uspjela napraviti nekoliko obiteljskih portreta – nenamještenih, živahnih, spontanih, zaigranih, zaljubljenih.
Baš onakvih kakav nam je i život s tim malim čudesima.
Hvala ti djevojčice, nisi niti svjesna kakav si divan začin ovoj fotki!
Naučila si me da mi kao roditelji, ili u ovom slučaju obiteljski fotografi, najbolje što možemo učiniti je gajiti vašu čistoću, dopuštati vam vriskove, pružati vam široko polje.
