Koliko god je prvi bio dijete za poželjeti, ali u baš svakom mogućem pogledu (visoka ljestvica), toliko nam je drugi, jednako visokom ljestvicom, ali u drugom smjeru uspio izbrusiti, istanjiti, kako god to već shvaćate – živce. Bogu hvala da jedino mijena stalna jest pa je tako i to prestalo. Dobro sad baš prestalo… razrijedilo….
Continue Reading
Nekim neobičnim spletom okolnosti, odnosno baš zato što je tako trebalo biti, uplela sam se u mrežu učenja o mindfulnessu, geštaltu, pozitivnoj psihologiji, kvantnoj medicini i ostalim filozofijama. Paralelno s tim sve sam se intenzivnije družila s ljudima s ozbiljnim i šugavim životnim problemima. Paralelno s tim našlo se ponešto govana i oko mene, pa…
Continue Reading
Jedna mala obitelj angažirala me za fotografiranje krštenja njihove prve djevojčice. Svojim su gostima organizirali doručak u poznatom zagrebačkom restoranu V Starem Melinu pa smo imali lijepi ambijent za fotografiranje uvodne atmosfere. I premda ne volim raditi pozirane fotke, premda ni klijenti koji su me odabrali ne žele takve fotke, krštenja su jednostavno događaji gdje…
Continue Reading
Došla sam po njega u školu, bio je petak. Vjetroviti i sunčani petak Osmog marta. Život je bio lijep, prepun čuda. Njih trojica su se igrali na školskom dvorištu. Jedan od njih je nešto super napravio, a drugi je nešto super našao – to ih je učinilo sretnima. Nijedan od dvojice dječaka koji su…
Continue Reading
Ne znam kako kod vas, al kod mene je – kad god smo bilo gdje, odlazak kući gotovo uvijek uzrokuje dramu ili makar natezanje ajde, ajde. Bili smo već 3h na rođendanu, ali kako nikad nije dosta, tako se T i ovaj put počeo kreveljit, bacakat, udarat me i sl. Nije to dugo trajalo i…
Continue ReadingKoliko me je već puta moj Glavonja iznenadio svojim ljubavnim pismima i nevjerojatnim porukama, koliko sam već puta ostala osupnuta njegovom empatijom… Čuvam ih sve, čine naše obiteljsku arhivu. Ova zagonetka jedna je od zadnjih poruka koje sam dobila, imao je nepunih 7 godina. Hvala ti mali moj što me hraniš. I ja tebe. Najviše….
Continue Reading
Jednom trebaš nešto (medicinski) provjeriti pa uvališ svoj nos u njegovu guzicu. Učiniš to dubinski, bez predrasuda, a potom se, odmičući, osvijestiš što si upravo napravila. Shvatiš da ti je gadljiva samo pomisao na to, ali ne i sam taj čin. Ne na toj guzici. Zapitaš se kako je to uopće moguće. Posramljeni smiješak stvara…
Continue Reading
Ja sam Ivana. MaMagare. U zadnje vrijeme sam poput Internet Explorera – kasnim. Sa svime. Ova je fotka snimljena na Majčin dan. 2017., očito. Htjela sam ju poslužiti da obavim društveno mrežnu dužnost čestitanja. Ali nisam. Nije ni bitno. Ostao je zapis. To smo Vili i ja. Na izletu u starom gradu Ozlju. Valjamo se….
Continue Reading