Zaspao si lako, uz ciku.
Za par sati čula sam meškoljenje, tko zna što te probudi. Kme kme.
Cure su mi na druženju pa te ni ne pokušavam ničim zavarati. Brže bolje dižem majicu, spuštam grudnjak.
Znaš dobro što ti se sprema pa počinješ galopirati nogicama, puštaš zvukove nestrpljenja u, a, dahćeš ubrzano i glasno kao da nikad nisi i nikad više nećeš. Ne uspijem se ni namjestiti, već ju zgrabiš i natežeš.
Isprva si nemiran, dok te ne primim za rukicu, dok ne naslonim svoj dlan na tvoja mala leđa. Ti vučeš, snažno, samouvjereno. Usta su ti puna svega.
Potpuno sam mirna, čekam da se zadovoljiš. Spremna na sve faze podoja, na valove navale i povlačenja.
Pomalo posustaješ. Podudlao si zalihe, cika omekšava. Maziš se uz nježno mmmmmmkanje pa prdneš.
Moje misli su prožete tobom.
A onda ga osjetim da nadolazi. Ću ćuuuu. Ide. Pune se. Sve su tvrđe i tvrđe.
U niskom si startu, mudro čekaš frišku isporuku. Još samo malo i prsnut će sve. Ventili pucaju, sve šišti. To si čekao. Tvoja vilica se spremno prima posla. Što se mora nije teško. Gutaš, gutaš, gutaš dok ono lijeva, lijeva, lijeva. Do potpune ošamućenosti.
Ponovo popuštaš, a ja ti dodirujem lice. Prstima prolazim krivinama tvoga nosića, očiju, čela. Mazim ti obrve, osjećam duplje. U mrklom mraku sobe zamišljam se slijepom i vidim te dodirom.
Dlanom obujmljujem tvoj potiljak. Topao je. Osjećam žarku krv. Život. Osjećam život koji je moje tijelo stvaralo. Osjećam milijune kotačića koji savršeno rade. Upravo sada, ovoga trenutka.
Tvoj vakuum sve više popušta. Ostala ti je samo bradavica u ustima. Brzim, sitnim pokretima vilice daješ do znanja da si još tu. Pustio bi jer nemaš više ni trunke snage, a i nebi pustio. Tako je fino.
Vadim cicu i pokušavam se udaljiti, misleći kako sam ti uspjela prepriječiti put, al ti si ju već zgrabio natrag. Smijem se tvojim lovačkim sposobnostima i puštam ti još par trenutaka užitka.
Idući pokušaj vađenja cice zatvaram dudom koju mrziš. Okrećeš glavu na drugu stranu i nastavljaš debelo spavati.
Laki ti snovi bili, čudo moje malo ludo.
#boymomdiarrhy bi trebao biti naš obiteljski dnevnik iz perspektive mame trojice dječaka i žene jednog muža. 🙃 Nikad nisam imala problem sa započinjanjem, ali ustrajanje mi je uvijek bilo izazovno. Poželite mi sreću!
Što moja djeca misle o zanimanjima roditelja pročitajte: https://ma-magare.com/boymomdiarrhy-mamino-zanimanje/